Prvotna ideja je bila uzgoj
engleskih punokrvnjaka, a svoja prva vrhunska trkaća grla uvezli smo iz
Engleske, te smo planiranim rasplodom tijekom godina stekli status vrhunskog
uzgajivača. Mnoštvo naših konja zadnjih 15 godina sudjelovalo je na konjičkim utrkama
i postizalo vrhunske rezultate.
Osim samoga uzgoja, tijekom
godina, kroz Udrugu je prošlo puno mladih jahača, u koje smo uložili trud i
sredstva za njihovo školovanje za profesionalne jahače - jockeye. Zajedno smo stvarali i promicali
naše ime kroz ponovni razvoj konjičkoga športa i utrka.
Dolaskom drugih konja na naš ranč, mirnije pasmine hrvatskih toplokrvnjaka, razvili smo i školu jahanja za rekreativce, većinom djecu. Na tu smo činjenicu izuzetno ponosni jer smo toj djeci, ali i njihovim roditeljima omogućili alternativu dosadašnjem ustaljenom načinu života, koji se sastojao od boravka u zatvorenom, te smo ih uveli u divan miran svijet ovih plemenitih životinja. Ponosni smo na te mlade ljude, od kojih dio i danas s nama surađuje kao naši volonteri, a drugi dio nam se rado vraća, jer smo im usadili ljubav prema konjima i osjećaj slobode i zaštite, koju nam druženje s njima pruža.
Tijekom svih ovih godina
postojanja i djelovanja, cilj nam je ostao isti, a to je kroz kontinuiran rad s
mladima u školi jahanja, zainteresirati ih za aktivno bavljenje konjičkim
športom, te ih maknuti iz potencijalno nezdravih sredina, od droge, cigareta,
alkohola i delikvencije.
Kroz školu jahanja djeci i
mladima omogućava se upoznavanje s konjima, njihovim životnim ciklusima,
psihologijom konja, njegom i timarenjem itd. Taj dio edukacije traje konstantno
jer je konj živo biće, koje se sustavno upoznaje, kroz određene reakcije i
emocije, kojima reagira na podražaje vanjskoga svijeta. Pravi jahač ne zna samo
jahati, već mora upoznati konja, sprijateljiti se s njime, uspostaviti
međusoban odnos pun povjerenja i zdrave komunikacije, prepoznati signale koje
mu konj šalje i emocije koje osjeća. Tek tada jahač za sebe može reći da je
pravi jahač i s konjem može postići zavidne rezultate.
Škola jahanja dijeli na
početni stupanj, u trajanju od 10 sati, te na napredni stupanj, također u
trajanju od 10 sati. Kroz školu jahanja savladavaju se osnovne tehnike
konjičkoga športa, hodanje i vladanje na konju, kas i galopiranje. Nakon 20
sati jahači su više – manje sposobni sami upravljati konjem u te tri osnovne
tehnike.
Nakon odrađenih 20 sati škole jahanja, automatski se postaje član kluba, te se daljnje vještine usavršavaju putem aktivnih treninga.
Postoje 4 razine treninga:
- Galoperstvo – gdje se članovi treniraju za utrke konja, odnosno educiraju se za jockeje
- Preponsko jahanje – gdje uče pravila preskakanja prepona, odnosno savladavanja visinskih prepreka podižući granice (kavalete) zajedno sa svojim konjem
- Dresurno jahanje – zasigurno najljepši dio konjičkoga športa, gdje konj i jahač zajedno izvode program koji nas podsjeća na ples
- Voltažiranje – odnosno akrobatsko jahanje, najatraktivniji oblik konjičkoga športa koji traži izuzetnu spretnost, vrhunske jahačke sposobnosti, koncentraciju i suradnju s konjem na najvišoj razini.
Za školu jahanja
pripremljeno je i utrenirano 6 konja, 5 kobila i 1 kastrat, a za kasnije
treninge predviđeno je jahanje na 5 kobila i 4 pastuha engleskog punokrvnog
trkaćeg konja.
Svatko od nas kroz život
susretne osobe s invaliditetom i posebnim potrebama. Tako su i naši mladi
jahači počeli sa sobom dovoditi svoje prijatelje, osobe s poteškoćama u razvoju
i kretanju, kako bi ih upoznali sa svijetom konja. Zanimljivo je bilo promatrati
odnos naših konja prema njima. Empatija, koju konji iskazuju prema ljudima,
posebno je bila izražena prema takvim osobama, te smo počeli osposobljavati
naše školske konje za program terapijskoga i rehabilitacijskoga jahanja. Tako
danas naše školske kobile Beti, Nika, Afrodita, Cesarica i Magy, te kastrat
Mini Moris, rade u terapiji i uveseljavaju naše štićenike. Poseban je to
međusobni odnos čovjeka i konja i toplina koja iz njega isijava.
Terapijsko i
rehabilitacijsko jahanje za osobe s poteškoćama u razvoju sve više i više je
zastupljeno kao terapija u svladavanju određenih motoričkih i psiho -
motoričkih poteškoća u razvoju. U trenutku kada ga se zajaše, konj prepoznaje
osjećaje jahača, strah, fizičku pripremu, invaliditet, te se u skladu s time i ponaša.
Naime, kada na konja sjedne
osoba koja prema njemu osjeća strah, konj se potpuno umiri, te svojim mirnim
gibanjem tijela umiruje i lagano opušta jahača. Prepuštanje tijela prirodnom
gibanju sedla, dovodi do opuštanja muskulature tijela, a samim time i do
emotivnog opuštanja i relaksacije čitavog organizma.
Cilj terapije jahanjem je
povezati naše štićenike s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama u čvrstu
zajednicu s našim konjima, što na kraju rezultira unaprjeđenjem kvalitete
života, poboljšavanjem njihove motorike, jačanjem muskulature, razvojem
samopouzdanja, kroz izvanredne učinke terapijskog jahanja, dijeleći s njima
naše znanje, iskustvo i inspiraciju nastalu kroz godine rada s tim plemenitim
životinjama.
Trenutno glavna atrakcija
našega ranča su jednogodišnji ždrijebac engleskog punokrvnjaka Klenki i njegova
dvomjesečna sestrica ždrijebica Vila Velebita, naše nove nade trkaćeg športa.
Klenki će uskoro u trening i nadamo se da će dogodine, s napunjene dvije godine
trčati svoju prvu utrku.
Osim konja, na području
našega ranča nalaze se i druge domaće životinje koje svojim nepodopštinama
uveseljavaju naše volontere, članove i posjetitelje.
Tako imamo ujahane ponice Gretu i njenu kćer Lili, vršnjakinju i prijateljicu s našim mladim ždrijepcem Klenkijem, koje jašu naši najmlađi.
Također imamo i cijelu
magareću obitelj, oca Đuru, majku Ljubicu, braću Larija i Šiška, te njihovu
petomjesečnu sekicu, malu nestašnu magaricu Doli. Đuro i Lari su ujahani, te je
jahanje na njima još jedna od atrakcija ranča.
Osim magaraca i ponija, tu
su još i koze koje su nam proljetos također dale brojni podmladak, te psi,
mačke, kokoši, patke i guske, koji zajedno žive skladan suživot i svojim
veseljem dočekuju naše posjetitelje.
Za potrebe rekreativnog i
terapijskog jahanja imamo na raspolaganju dva ograđena jahališta – manježa.
Manji s penjalicom za invalide koristimo za potrebe terapijskog jahanja, a veći
sa svim potrebnim pomagalima, koristimo za treninge i školu jahanja. Osim
manježa, posjetitelji mogu jahati i oko jezera, koje se nalazi u srcu ranča i
kojega koriste naše partnerske udruge za potrebe športskog ribolova. Iskusni
jahači mogu samostalno jahati, dok za početnike uvijek na raspolaganju stoje
voditelj ranča i volonteri, koji će neiskusne posjetitelje provesti u njihovim
prvim koracima na konju.
Kako su većina naših članova
i volontera djeca i mladi, voditi ih i usmjeravati na pravi put stvarajući i
ugrađujući im osjećaje empatije prema svim živim bićima, osjećaj odgovornosti,
prepoznavanje i stvaranje prioriteta u životu, radnih obaveza, velika je
odgovornost i mi je ponosno zajedno s njima nosimo kroz njihovu mladost i
odrastanje.
Na našem ranču, u srcu
Zagreba, na adresi Karlovačka cesta 80 K, Blato, Zagreb, trudimo se stvoriti
dobru i pozitivnu atmosferu relaksacije,edukacije, odgovornosti i zabave, ne
samo za naše članove i volontere, nego i za njihove obitelji i prijatelje, tako
prijeko potrebnu u ovo današnje stresno vrijeme.
Iako djelujemo u skromnim
uvjetima i okolnostima, planova za budućnost uvijek imamo.
Tajnica Udruge
Sandra Brombauer
Tajnica Udruge
Sandra Brombauer
Ponešto o našoj Udrugi Jockey klub Hrvatske,
volonterka, tajnica Sandra Brombauer
volonterka, tajnica Sandra Brombauer
Kontakt
Predsjednik
Ivan Pandža
Karlovačka cesta 80 K, Blato
Tel: 6551 100
Fax: 6551 102
vezane teme:
| Popravljen prilazni put Udruge Jockey klub hrvatske Dan otvorenih vrata, sportsko rekreacijskog centra branitelja Blato Ponovno je ljubav i ovaj puta pobjedila |
||||||||||||||
