Pobjednička priča u Natječaju "Najbolja kratka priča - Stara Škola"
Stručni ocjenjivački sud u sastavu : Edo Šečić (Motoklub Maddy - Blatnjabi), Nada Tuškan ( KUD Preslica) i Ivan Ščukanec (Podružnica umirovljenika Blato) su proglasili kratku priču "Moj životopis "Od Blata do zvijezda", autorice Lucie Patricie Knežević, pobjednicom Natječaja "Najbolja kratka priča - Stara Škola", za 2015. godinuMoj životopis "od Blata do zvijezda"
Ja, Lucia Patricia Knežević, na ovaj svijet sam stigla iz čiste znatiželje 10. prosinca 2000. godine, vjerovali ili ne - kao vrlo mala beba. Prvu jedinicu u životu dobila sam s pet mjeseci, bio je to moj prvi zubić. Otkad znam za sebe volim životinje pa sam već za prvi rođendan dobila vodene kozice.
U tom sam razdoblju saznala da u životu nije sve popločano zlatom nego da će me životni put voditi i kroz - Blato. Naime, u početnim godinama života mama me je dovozila sa sobom na posao, možda i zato da odmalena shvatim kako se i preko Blata može stići do zvijezda, a ne samo preko Trnja ili nekog drugog zagrebačkog kvarta.
Moja sklonost ili čak apetit prema književnosti, a posebno prema lektirama, potvrđena je u praksi kad sam imala samo dvije godine. Tada sam svome ujaku, inače profesoru književnosti, pojela popis lektire za cijelu školsku godinu.
Prvoga dana u vrtiću dočekao me Bandić, ali ne gradonačelnik Milan, nego Ivan. Zanimljivo, i prvoga dana škole u razredu me dočekao Bandić - onaj isti Bandić za kojeg čisto sumnjam da će jednog dana biti gradonačelnik. Kako je krenulo, već sada mogu pretpostaviti tko će me dočekati na početku srednje škole…
Sa sedam godina naučila sam plivati - u moru. I to mi zasad dobro ide. S plivanjem u moru školskih problema mučim se malo više… Ima nešto što moji prijatelji u razredu misle da nikad nisam naučila, voziti bicikl. Grdno se varaju jer ja razmišljam da se i ozbiljnije okušam u biciklističkom sportu.
S deset godina zaglavila sam u dizalu svoje zgrade i otad su mi najbolje prijateljice stube, točnije - 122 stepenice. Osim po stubama svoje zgrade, putovala sam i u Austriju, Italiju, Njemačku, Sloveniju te BiH. Volim putovati i znam da život može biti prekrasno putovanje, samo trebam pronaći dobrog suvozača ili suputnika.
Nikada neću zaboraviti da je moj put krenuo iz Blata, uvijek ću se s veseljem vraćati u njega, makar su mi tenisice sve više u dodiru sa zagrebačkim asfaltom.
