.: Kulturno umjetničko društvo Preslica

Kratka povijest kulturno umjetničkog društva Preslica

Na inicijativu grupe mještana Blata 14. 10 . 2001. osnovano je KUD «Preslica».

Osnivači KUD-a Preslice su: Nada Fiolić, Nenad Fiolić, Andreja Golubiček, Josip Imprić, Kristina Sugj, Marijana Sugj, Ankica Svedrović, Ljiljana Tomaško, Nada Tuškan, Nikola Tuškan i Žarko Tuškan.

Često smo se znali šaliti, a to je u stvari bila istina da su to Društvo osnovale blatske snahe . Mi koji smo tada ušli u upravna tijela KUD-a nismo bili svjesni u što se upuštamo i što nas čeka u toj velikoj avanturi koja se zove kulturno umjetnički amaterizam. Sve nas je vodio jedan cilj a to je okupiti što više djece i mladeži, mještana Blata , probuditi Blato iz sna u koji je upalo jer se u njemu nije gotovo ništa dešavalo. Odaziv djece, mladih , a kasnije i odraslih osoba bio nam je pokazatelj da smo na dobrom putu.

U 2001. i 2002. god. formirane su dječje grupe , a malo zatim i odrasla , izvorna skupina. Naš mali tamburaški sastav je svirao na posuđenim instrumentima, ali bili smo uporni . Voditelj je bio g. Davor Dulić, a dječje voditeljice Maja Crnečki i Ivana Galinac. Kada smo uvidjeli da on ne može izvršavati svoje obveze raskinut je ugovor i mi smo dobili novu voditeljicu gđicu. Anu Deak. Radila je sa svim grupama ali mi nismo vidjeli napredak jer smo očekivali više. Mi smo stalno težili nečem višem , kvalitetnijem a pošto to nije ostvareno i sa njom smo raskinuli ugovor. Novi voditelji koji su počeli raditi u našem društvu rasli su zajedno s nama i postavili temelje kvalitetnog rada.

Fotografija iz sadašnjeg djelovanja
dječje skupine KUD-a Preslica

U 2003. god. pokrenuli smo projekt za očuvanje narodne baštine: 1. postavili na scenu običaj blatske svadbe, zaboravljene božićne običaje, organizirali mimohod maškara kroz Blato, uspostavili suradnju sa Društvom naših Hrvata koji žive i rade u Stuttgartu, i izmjenili međusobne posjete.

Ovdje se ne spominju svi nastupi svake godine već se samo podsjećamo na veće projekte.

U 2004. god. osnovan je nova skupina , uz tri dječje i jednu odraslu- a to je ženska vokalna skupina koja je veoma mobilna i uskače , uz redovno djelovanje i tamo gdje se treba brzo djelovati. Usposstavili smo suradnju sa Češkom besedom , doveli u Remetinec Gradsku smotru folklornih amatera, nastavljeni su svi projekti prije započeti, kupile su se turopoljske nošnje za sve ženske članice Društva( i srednju i odraslu skupinu), izrađeni su opanci za sve članove muške i ženske u obje skupine, za dječje skupine šivali smo dječje nošnje, djeca su dobila obuću tj. plesne papuče jer moraju imati svi isto. Upotpunili smo i izvorne blatske nošnje u komplete, izradili su se dijelovi koji te nošnje čine potpunijima i ljepšima , a po uzoru na originalne dijelove- kapice, ovratnici. Sudjelovali smo na Dječjim vinkovačkim jesenima, a nakon toga organizirali smo jedan od najvećih projekata projekata u gradu Zagrebu- Dječje međunarodne folklorne susrete. Na prvima je bilo prisutno 350 djece, a na drugima 520 sudionika. Prvi su održani u Centru za kulturu Novi Zagreb, a druge 2005. smo uz pomoć Grada Zagreba i Turističke zajednice grada Zagreba održali u HNK, i trajali su tri dana. Iako su to dječji susreti , svi članovi našeg Društva su bili aktivirani jer su bili u tehničkoj organizaciji kao domaćini. Za organizaciju smo dobili od gostiju velike pohvale.

Fotografija iz sadašnjeg djelovanja
dječje skupine i tamburaškog satava
KUD-a Preslica

Redovni program u 2005. se odvijao prema planinu , a formirali smo i nove sekcije: početnu tamburašku skupinu i sada etno skupinu jer mlađi članovi pokazuju interes za narodni vez i izradu dijelova nošnji. Početni tamburaši imaju već svaki svoje instrumente , koji jesu stariji ali su za vježbu dobri. To ne znači da se ne trebamo pobrinuti za kupnju novih, boljih i kvalitetnijih.

Osim redovnog programa na plesnom i glazbenom izrazu Društvo je organiziralo i humanitarne akcije – posjeta nezbrinutoj djeci u domovima za Božić i Uskrs, proslave rođendana sa skromnim poklonima , obilasci bolesnih članova Društva, pokloni djeci ali i odraslim članovima za Božić, izlete na kraju sezone. Ulagali smo i u stručno usavršavanje naših voditelja koji su redovito polazili škole folklora, neki članovi su bili na školi narodnog veza, tamburaši na seminaru tamburaške glazbe, mlade članice srednje skupine na seminaru za voditelje dječjih skupina kao nagradu što su mijenjale voditeljicu dok je bila na turneji, sudjelovali smo na manifestaciji Brodsko kolo gdje je naša članica sudjelovala na izboru za najljepšu djevojku u narodnoj nošnji i proglašena prvom pratiljom.

U 2005. god. pokrenuo još jedan veći projekt- snimanje nosača zvuka CD sa izvornim hrvatskim božićnim pjesmama koje su manje poznate i koje želimo ostaviti nadolazećim naraštajima u naslijeđe. Iduće godine je ženska vokalna skupina s tamburašima KUD-a Preslica snimila CD live na koncertu u Centru za kulturu.

Obogaćivao se fundus izvornih nošnji, radile replike dijelova nošnji, a posebno smo ponosni na izložbu u Centru za kulturu u Remetincu, 2007. god koju smo radili uz pomoć kustosice Etnografskog muzeja gđe. Antoš, a koja je bila pod nazivom „Tradicijsko graditeljstvo i uporabni predmeti Blata i okolice“ gdje smo izložili sve ono što smo pronašli na tavanima, što su nam darovali ili smo otkupili od mještana Blata i Remetinca. 2008.god. osnovali smo područnu skupinu u Petruševcu i počeli djelovati s dječjom skupinom i skupinom mladih.

Sve ostale godine su brzo prolazile i bile ispunjene samostalnim koncertima, gostovanjima po Hrvatskoj i inozemstvu.

Sve to ne bi bilo moguće da se svi nisu posebno angažirali u ostvarivanju tih ciljeva. Trebalo je osigurati financije za sve to , trebalo je osigurati kontinuirani rad Društva .

Fotografija iz sadašnjeg djelovanja
dječje skupine i tamburaškog satava
KUD-a Preslica

Članovi Upravnog odbora su pokucali na mnoga vrata, hodočastili od obrtnika do obrtnika po našem mjestu i molili za pomoć. Obilazili smo mnoge gradske institucije i tražili pomoć za naše projekte. Mnogo slobodnog vremena je utrošeno na to. Podmetnuli su leđa gdje je najviše trebalo, uređivali dvorane , vozili djecu na nastupe, lijepili plakate, u svojim firmama često radili za Preslicu. Često smo morali zanemariti i obiteljske obveze pa smo se često šalili da u vrijeme koncerata obitelji moraju jesti samo sendviče .

Zajedno smo učili voditi jedno Društvo jer nitko od nas nije imao iskustva u tome. Išlo se dalje jer više se nije moglo stati, pogon je pokrenut . I u gradu Zagrebu se uskoro pročulo za jedno malo , mlado Društvo koje je pokrenulo mnoge projekte. Naišli smo na razumijevanje određenih osoba koje nam mnogo pomažu i mi smo im za to zahvalni. Nije jednostavno uskladiti želje onih gore , radno vrijeme članova, financije , želje roditelja… često se moralo reagirati brzo bez konzultacija , velikih dogovora. Često članovi društva i okolina nisu bili upoznati sa prilikama i neprilikama koje su nas pratile i koje su se usput dešavale već su se vidjeli samo rezultati koje su navedeni , a koji su rezultat rada i truda svakog člana društva.

Postigli smo zavidne rezultate na mnogim poljima: plesnom i pjevačkom izrazu ali i u organiziranju mnogih manifestacija i realizaciji novih projekata u folklornom i kulturnom životu grada Zagreba, ali i RH . Bogatom plesnom i glazbenom baštinom predstavili smo se na brojnim gostovanjima u Hrvatskoj, kao i u inozemstvu i uspostavili veze sa mnogim folklornim ansamblima.

Folklor nije individualni sport već momčadski, a svaki pojedinac ima svoju ulogu koju mora nastojati što bolje odigrati, a ne misleći pri tom na sebe već na kolektiv.

Sljedeći vremenski period neće biti nimalo jednostavniji i lakši, jer moramo ne samo održati poziciju koju sada imamo već moramo težiti još višem cilju, realizirati još neke projekte, privući još veći broj mladi i djece, a sve u želji da poboljšamo kvalitetu življenja u našem mjestu.

Iako se Preslica dokazala svojim kvalitetnim radom i postigla mnogobrojne uspjehe u Hrvatskoj i inozemstvu najveći problem koji postoji od samog osnutka nismo uspjeli riješiti. Problem prostora u kojem bi se moglo slobodno i još intenzivnije raditi do danas nije riješen.