Noćašnji doček
nove godine na otvorenome, pokraj naše Kapelice ....
Noćas smo
dočekali po prvi puta našu Blatsku novu godinu, na otvorenome, pokraj naše
Kapelice Majke Božije Gospe Snježne.
Moramo iskreno
priznati, kako smo zbog izuzeno niskih temperatura, zamolili našu Blatsku
zaštitnicu, da nas ipak malo zaštiti svih prisutnih raskoši hladnoće, zime i
snijega. Izgleda da nas je poslušala, i uskoro smo svi nekako zaključili kako i
nije tako hladno, kako nam se u prvi trenutak učinilo!
No, krenimo
redom. Još prije par dana smo oglašavali preko naše facebook grupe „Ja volim
Blato!“ kako se spontano „rodila“ ideja o dočeku naša Blatske nove godine na
otvorenome, iz više smijerova našeg Blata.
Neki su bili
oduševljeni (slali mailove u redakciju, hvalili ideju i najavljivali svoj
dolazak) neki značajnim pogledima pri susretima, potvrđivali svoj dolaza. Neki
su zvali i mobitelima, ineresirajući se oko toga – što bi trebalo ponijeti
? U to vrijeme, zapravo, zime nismo bili
ni svijesni, jer tadašnje temperature su tek davala naslućivati , kako je
vrijeme da nam dođe prava zima i pravi pravcati snijeg. Naravno, malo tko je u
to vjerovao, čak i oni prognostičari meteioroloških predviđanja, nisu
spominjali snijeg ili niske temperature.
Bilo kako bilo,
naš doček polako se pripremao, onako „virtualno“. Svatko je sebi napravio
nekakav „spisak“ što će ponijeti, kod kapelice, kako bi uljepšao taj naš prvi
doček na otvorenome na ovom mjestu.
No iznenada se dogodilo,
ne možemo reći – neočekivano, već ono što nikako nebi htjeli! Naime , od jedanputa
je pao pravi pravcati snijeg, kako je padao on tako su padale i temparature.
Snijeg je zabjelio, a temperature sve zamrznule i usporile, kako promet kroz
naše Blatao, ali isto tako i volju za „doček nove na otvorenome !“
Došla je i
stara godina, nekima brže nego ikada, a u zraku se osjećla zrebnja i briga,
kakva će biti temperatura, navečer, kada se bude čekala – nova !?
Kako je vrijeme
odmicala, tako je temperatura padala, ali i sa njom i volja i entuzijazam za
dočekom – vani !
Nekolicina, nas
ipak se nije dala omesti. Krenuli smo, pa što bude da bude. Telefoni su
poradili. „Malo“ je bilo prerano za okupljanje u 21,00 sat koji je pisao na Facebook stranici „Ja volim Blato!“ Odložili
smo to svi skupa ( jednoglasno ha ha ha ) cenzusom i dogovorili se za novi
termin u 22,30 sati. Netko je došao prije, netko kasnije , netko u „pravo“
vrijem, no sev u svemi okupilo nas oko desetak.
Odjeveni onako
zimski, utopljeni koliko se moglo, jedva smo se prepoznavali. Iz tih „gomila“
vesti, kapa, jakni, svatko je nešto izvlačio ... Netko je donio kolača, netko,
rakije, netko šampanjac, netko patarde ... i začas se stvorio štimng dočeka.
Upitao sam
grupicu naših Blatskih dečki, koji se se veselo zabavljali, smijali
poskakivali, pucali petarde :“Pa gdje su cure?“
„Ma, one su
ostale doma kod mene – odgovarao je jedan od njih – „krenule su i one, no
stvarno im je bilo zima! Ali zato na godinu, budete videli koliko nas bude tu
na godinu, kada budu, ja se bar nadam , malo toplije!“ „ Puno se ljudi spremalo
doći, ali temperatura je .... „ – obrazlagao je trenutnu situaciju, kao da je
on nešto kriv ...ha ha ha. Sa strane, se
začula šala, na njegov račun , kako je dobro da je ovako, jer da je njegova
cura sada ovdje, nebi cijeli doček smio ništa pogovoriti ....ha ha ha ..na što
smo se svi nasmijali.
Između svih
nas, „šetala“ je tacna sa kolačima, flaša, sa višnjevcem koji je baš godio,
čekali smo trenutak da se otvori šampanjac – točno u ponoć!
Oko nas , djeca
i dečki su pucali petarde, a susjedi su kao po dogovoru, ukrašavali i šarali nebo
prekrasnim vatrometom. Tisuće boja, tisuće želja, povika netko od nas!
Neka se sve ostvare, dodade, netko , a vatromet se nastavi.
U prolazu se
zaustavilo par automobila, vidjevši da se i ovdje nešto dobro događa. Izlazak iz automobila, pozdrav, osmjeh, odškrinut porozor na vratima i začas je
glazba prplavila sve okolo naše Kapelice. „ Došel bum doma, sel si bum pod brajdu
....“ ova prekrasna pjesma imala je odličan ritam kako bi flaše nastavile
kružiti i puniti plastične čaše pićem a duše dobrim i isikrenim raspoloženjem.
Sve se to
nakako, zbivalo brzo, iskreno, zaneseno onako od srca ali upravo se i tako nenadano dolazilo vrijeme nove godine. Pogled na
sat i 23,47 sata . Netko vadi, fotoaparat, netko šampanjac, netko petarde. Drugi pak pripremaju vatromet - tamao, malo dalje - na zemlji. Upozoravaju nas – da budemo
oprezni!
Odjedanputa je
cijeli grad, naša Blato, sve oko nas zagrmilo, osvjetlilo se .... U ponekim
trenutcima kako da i nije noć, rakete, vatrometi sustizali se jedni druge i
ostavljali za sobom samo dugačke bljeskive, najljepših boja.
Bilo je muke
otvoriti šampanjac onako „smrznutim“ rukama, a u rukavicama, pak nije išlo. No trud se isplatio. Putovao je on od ruku do ruku, dok ga jedne ruke nisu otvorile! Uz šampanjac proteče i smije ove male pobjede!
Točio se šampanjac i po snijegu ali i u čaše, osmjeh, dobre nade, iskrene želje
iskakale su svima i iz srca, iz očiju ali i iz grla.
Sasvim se
spontano dogodilo, kako je iz svih naših grla začulo se :
Blato, sretna
ti nova 2015 godina !!!
Dizali smo u
zrak čaše (plastične, zahvaljujem Nado!)
nazdravljali, okretali se čas lijevo, čas desno, prateći svakog trena,
novi vatromet, novi zvuk ali i novi vatromet emocija, koj se događao u svima
nama, jer evo, usprkos hladnoći mi svi skupa ovdje kraj naše Kapelice,
zaštićeni Majkom Božijom Gospom Snježnom otvorenoga srca prepunog radost,
ljubavi i nade skupa smo dočekali , našu Blatki novu godinu .
