Jučer su naši umirovljenici na čelu sa g. Ivanom Ščukancem predsjednikom, gđom. Ružicom Šćukanec blagajnicom i gđom. Baricom Tomaško tajnicom naše podružnice umirovljenika Blato, u čast "Dana majki" organizirali izuzetno zanimljiv ali i ugodan izlet u svetište Majke Božije Trsatske i u našu turističku meku - grad Opatiju.
Sasvim smo sigurni kako o našem svetištu Majke Božije Trsatske svi skupa znamo podosta, no ipak vrijedi ponoviti. Naime, jučer ujutro nas je dočekao naš vodič te nas proveo ovim svetište. Tako smo saznali, kako je Svetište Majke Božje Trsatske sedamstoljetno mjesto osobitog vjerskog i kulturnog događanja kao i vjerničkog okupljanja. Ono je najstarije hrvatsko marijansko svetište s kontinuiranim štovanjem Majke Božje po hodočasničkom okupljanju.
Danas je Trsatsko svetište najznačajnije marijansko proštenište u zapadnoj Hrvatskoj i k tome duhovno središte Riječke metropolije koja okuplja četiri biskupije: Riječku nadbiskupiju, Porečko-pulsku biskupiju, Krčku biskupiju i Gospićko-senjsku biskupiju, a također je privlačno mjesto hodočasnicima kontinentalnog djela Hrvatske, a k tome je ovo Svetište jedino trajno stjecište Marijinih štovatelja iz Hrvatske, Slovenije, Italije i Austrije.
Svetište Majke Božje Trsatske je najveća i najslavnija zadužbina hrvatskih knezova Frankopana koja je Hrvatskoj dala niz banova i vojskovođa, nadbiskupa i biskupa. Slavni Martin Frankopan poziva 1453. godine franjevce da služe hodočasnicima. Kroz pet i pol stoljeća živjeli su u trsatskom samostanu brojni franjevci koji služe hodočasnicima, ali djeluju i na kulturnom polju i zadužili su hrvatsku povijest i kulturu.
Franjevački samostan na Trsatu danas predstavlja, zajedno s proštenišnom crkvom, ne samo hodočasnicima pristupačno mjesto, nego je i spomenik kulture i kulturnih događanja u gradu Rijeci.
U prošlosti je Trsat bio Svetište zapadne Hrvatske jer su onamo dolazili Gorani, Primorci, Istrani i Otočani. Od uspostave Riječke metropolije 1969. godine, Trsatsko svetište je duhovno središte i zborno mjesto Metropolije.
Proslava sedamstote obljetnice Svetišta 1991. godine, potvrdila je da je Trsat hrvatsko nacionalno Svetište. Brojna hodočašća iz Hrvatske dokaz su da vjernici rado dolaze na Trsat i zbog privlačnosti mora.
Franjevački samostan na Trsatu danas predstavlja, zajedno s proštenišnom crkvom, ne samo hodočasnicima pristupačno mjesto, nego je i spomenik kulture i kulturnih događanja u gradu Rijeci.
U prošlosti je Trsat bio Svetište zapadne Hrvatske jer su onamo dolazili Gorani, Primorci, Istrani i Otočani. Od uspostave Riječke metropolije 1969. godine, Trsatsko svetište je duhovno središte i zborno mjesto Metropolije.
Proslava sedamstote obljetnice Svetišta 1991. godine, potvrdila je da je Trsat hrvatsko nacionalno Svetište. Brojna hodočašća iz Hrvatske dokaz su da vjernici rado dolaze na Trsat i zbog privlačnosti mora.
Također nas je naš mladi vodič proveo vrlo bogatom samostanskom riznicom. U njoj se u posebnim mikroklimatskim uvjetima prvenstven očuva ikona koju je, prema tradiciji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. zatekavši ih na hodočašću u Loretu neutješne zbog gubitka kućice. Ikona je već u to vrijeme slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam Sv. Luka. Suvremena stilska analiza ovaj triptih pripisuje sjevernojadranskom, preciznije mletačkom kulturnom krugu prve polovice XIV. stoljeća. Gotički stilski elementi (gotike) jasno su izraženi, a grčka slova rezultat su tada uobičajenih konvencija u prikazima čudotvornih ikona. Ikonografska analiza likova bočnih stranica triptiha upućuje na Frankopane koji su vjerojatno nabavili ikonu. Zasebno su danas izložene zlatne krune kojima su Bogorodica i mali Isus trsatskog poliptiha, na inicijativu biskupa Verone Barbadiga, svečano okrunjeni 1715. godine. Izrada kruna financirana je iz zaklade Aleksandra Sforze, kanonika vatikanske bazilike sv. Petra.
Treba naglasiti da je ovo bio prvi takav slučaj krunjenja Bogorodičina lika izvan područja Italije. U prvoj sobi riznice nalazi se kopija trsatske ikone Bogorodice s djetetom iz XVIII. stoljeća. Tu su također i donirani darovi najuglednijih habsburških vladara: svijećnjak Leopolda I., dvoglavi zlatni orao optočen draguljima Karla V. i misno ruho od zelenog baršuna koji je darovala Marija Terezija (franjevci njeguju tradiciju da ga je carica vlastoručno i izvezla). Ljepotom plijeni visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s djetetom iz 1597. godine. Ona je zavjetni dar, za ozdravljenje Sigismunda Erdödyja, sina bana Tome Bakača Erdödyja i njegove supruge Ane Marije Ungnad. Pod Bogorodičinim nogama, nije samo Marijin biblijski znak, već je on tada imao i dodatno simbolično značenje pobjede nad Turcima. Ban Toma bio je slavljen diljem Europe, zbog ključnog poraza koji je 1593. godine Turcima nanio kod Siska. Na visokom podnožju skulpture iskucani su grbovi i posvetni natpis zahvalnih roditelja. Skulptura se pripisuje nekoj odaugsburških zlatarskih radionica. Jedan neobični moćnik s natpisima na bosančici dar je srpske despotice Barbare rođene Frankopan, nećakinje osnivača samostana. Preostalo srebro mahom je podrijetlom iz mletačkih i južnonjemačkih radionica.
Tu su gotički, renesansni, barokni i klasicistički relikvijari, kaleži s pliticama, pacifi kali, procesuali i drugi liturgijski predmeti.
U riznici je prikazan samo jedan dio ovog blaga, uglavnom onaj povezan uz poznate darovatelje. Značajno mjesto pripada jedinom poznatom sačuvanom primjerku molitvenika Raj Duše. Molitvenik tiskan 1560. godine u Padovi nastao je na području Pokuplja, tadašnje frankopanske državine, pa je stoga jedan od najstarijih poznatih primjeraka knjige tiskane na hrvatskom jeziku na području kontinentalne Hrvatske.
Priredio ga je svećenik Nikola Dešić, a pripadao je Katarini Frankopan, supruzi Nikole Zrinskoga Sigetskoga. Ovdje se čuva svečani rukopis Historie Tersattane, glasovitog djela o povijesti samostana koji je napisao fraFranjo Glavinić, a tu su i listine pape Nikole V. iz 1453. godine i Martina Frankopana iz 1468. godine. U unutarnjoj kućnoj kapeli zgrade novicijata, kao pozadina oltaru, postavljena je slika na drvu u bogatom drvorezbarenom okviru akantova lišća. To kvalitetno djelo pripisuje se Serafinu Schoenu, a prikazuje Bogorodicu koja doji Isusa, Ivana Krstitelja i Sv. Elizabetu.
Nakon obilaska samostanske riznice, te nakon malog odmora, svi skupa smo prisustvovali misi. Po završetku Svete mise, svi skupa smo se uputili, put našeg autobusa (i našeg susretljivog i uvjek pri ruci, vozača Darka) kako bi nastavili ovo danas prekrasno putovanje ali i druženje ispunjeno prekrasnim emocijama.
Nakon "prebrojavanja" a od koga drugoga negoli naše blagajnice gđe. Ružice Šćukanec ( vozač Darko bi nakon svakog zaustavljanja i ponovnog kretanja - čekao odobrenje za kretanje!?)krenuli smo put Opatije! U autobu se je zavladao tajac, nije se čula čak ni pojesma koja je uobičajan dio putovanja. Naime, kako ovoga puta ( na žalost) nije bilo organiziranog ručka, upravo su se sada počeli "odmotavati" sendvići! Začas se začulo: " Tko želi sndvić, od šunke?! ", " Ja imam viška od kulena?" "Šalji dalje gibanicu od sira!" Zapravo o ovom ternutku naš je bjeli ogromni autobus izgledao kao "frižider na kotačima!" Nije tu bilo čega sve nije bilo. Od sendviča, "pohanoga" sokova, salata, kolača, voća .. smijeha šale ...
Nismo se ni snašli, tek smo uspjeli pospremiti stvari i evo : Opatija!
Gsp. Barica Tomaško je nakon glasanja (cijelog autobusa) na mikrofon objavila, kako smo doputovali u prekrasnu suncem okupanu Opatij, te da ćemo se ovdje zadržati sve do 17,00 sati, a nakon toga krećemo u naše (nama Blaćankama i Blaćanima ipak najljepše mjesto na svijetu!). Gđa Ružica je zamolila da svi budemo točni i da ne kasnimo.
Bilo je pre nama oko tri sata slobodnog vremena za razgledavanje i uživanje u ljeptama opjevane Opatije. Gotovo svatko je sa "svojom grupom" krenuo na "svoju" stranu" pokušavajući što se najviše moglo iskoristiti ovo preostalo vrijeme. Neki su krenuli odmah na naku od Opatijskih terasa, kako bi ručali, sa pogledom na morsko plavetnilo i na veličanstven pogled Kvarnera. Neke su najprije krenuli u šetnju , pa na sladoled, pa potom na ručak. Bilo kako bilo, na našim licima, je treperio osmjeh radosti i zadovoljatva.
"Ono što je lijepo , kratko traje" - moglo se čuti gotovo od svih , kako bi se približavali našem autobusu. I zaista, gotovo tri sata, proletjela su u trenu. Skupili smo se (na vrijeme!) i sada već polako i umorni , što od šetnje, što od jela, ali što od svježeg morskog zraka, okupanog suncem.
"Jesmo svi ?" - već pogađate, upitala je na mikrofon, naša blagajnicagđa. Ružica. Ne , nedostaje Ankica, supruga od Mile... Dobro, tada ćemo malo pričekati... Dok se čekalo, autobusom krenuše raznolika piće ( sokovi, vina, gemišti , .....) "
"Evo, došla je !" - netko doviknu. Gsp. Ružica ko Ružica, ništa ne prepušta slučaju, te za svaki slučaj, ponovno preko mirkofona, upita - "Jesmo li sada svi?" Odgovor je bio uglas os svih potvrdan. "Onda možemo krenuti - konstatirala je gsp. Ružica. Vozač Darko, otpusti kočnicu i doda "gas".
Sada je započela pjesmo, ispočetka malo tiho "sramežljivo", no kako su kilometri opočeli odmicati, tako je bila sve glasnija.Posebnu silinu je dodavala "hostesa" Jadranka, koja je obilazila cijeli autobus, vodeći brigu da nakome nešto ne nedostaje, posebno skrbivši o "tekućim problemima!"
Već nakon nekoliko "setova" pjesama, zastali smo na odmorištu -Vukova gorica. Nekako se nikome nije išlo još doma, pa je gsp. Barica naravno, preko mikrofona sve obavijetila, kako ćemo se ovdje zadržati pola sata. Neki su to jedva dočekali, kako bi mogli otići na toalet, dok su drugi hitali na šank, popiti kavu ili kupiti sladoled! Neki su baš kao "stare mace" samo mudro "preli" u hladovini ispod obližnjih stabala i uživali u ljepoti dana.
I naravno, ponovno : "Sve što je lijepo ......". Ponovno smo se svi okpili i ušli u autobus. Naravno, ponovno gsp. Ružica, upita: "Jesmo svi?" Da, odvratiše, oni iz zadnjih redova. "Onda krenimo!" - zaključila je Ružica.
Mikrofon je preuzele gđa. Barica, te veselo najavila slijedeći jednodnevni izlet, koji će se zbiti 22.lipnja (nedjelja) kada će se ići u Crikvenicu na kupanje. Ujedno je zamolila sve zainteresirane da se prijave do 10. lipnja na njezn mobitel (Barica Tomaško : 098 7445 55). Svi su ovu vijest sa izuzetnim odobravanjem dočekali.
Pjesma se autobusom nastavila, prekidala ju je tek po jija dskočica ili šala, koje bi se pretvarala u smijeh. No, iako naš darko nije prebrzo vozio, nama svima je nakako prebrzo "došlo" naše Blato!
Došao je trenutak kada smo se morali rastati, organizatori ovoga izleta gsp. Ivan Ščukanec, gđa.Ružica Ščukanec i Barica Tomaško su svima od srca zahvalili na ugodnom druženju i iskrenom željom kako se ponovno vidimo svi skupa 22. lipnja na jednodnevnom izletu u Crikvenicu.
U ime redakcije ali i u ime umirovljenika i mi zahvaljujemo organizatorima, na prekrasnom putovanju, lijepom druženju i na svim zanimljivim doživljajima koje smo doživljeli svi skupa . Naravno, zahvaljujemo i našem vozaču Darku, na prekrasnoj nježnoj, ugodnoj i sigurnoj vožnji.
OBAVIJEST
* Svoje fotografije, sa Godišnje skupštine podružnice umirovljenika Blato, druženja za Dan Žene, te sa današnjeg izleta, možete pogledati i naručiti kod gđe. Barice Tomaško, tajnice podružnice umirovljenika Blato
