Što je sa našom školom?

Danas smo nakon dugo, dugo vremena, obišli našu staru školu.

Ono što odmah upada u uči, jeste činjenica ali žalosno i tužno stanje, kako je naša stara škola, zapuštena, ali i nažalost prepuštena sama sebi, odnosno zubu vremena. Pri prvom susretu nas je zgrozio prizor krova. Naime prije dva mjeseca, nevrijeme je izvalilo gromobran a sa njime i „žljebnjake“ od kojih je većina pala na okolno tlo, preostali  još čekaju slijedeće nevrijeme kako bi  doživjeli  isti sudbinu. Možemo samo zamisliti , kako sada za vrijeme ovog kišnog ljeta, kiša natapa stropove učionica i ubrzvava propadanje naše škole.

Ulaz u školsko dvorište

Pogled na potrgani gromobran i srušene - žljebnjake - sa ulazna strane škole.

Pogled sa -igrališne - strane, na potrgani gromobran i srušene - žljebnjake.

Spustimo li pogled niže, tada ne možemo, ne primjetiti veliku pukotinu (širine par centimatara !), koja seže od vrha (ispod krova) od dna,  pokraj derutnih ulaznih stepenica u dubinu. Sa lijeve strane stepenica, izrastavao je veliki  „podivljali“ grm, koji zaklanja pogled na spomen ploču koja je postavljena davnih vremena. Same stepenice su toliko oronula, da nas je u jednom trenutku uhvatio strah za vlastitu sigurnost. Na žalost, nismo kontaktirali O. Š. Savski Gaj, (kako smo saznali, naša je škola - područna škola, O.Š. Savski Gaj) kako bi našu staru školu mogli vidjeti i iznutra (prvom prilikom ćemo i to učiniti). Kako čujemo od stanara koji ovdje žive, unutrašnjost škole je totalno devastirana. Naime u našoj staroj školi ne postoje više, ni klupe, peći .... Voda je je smrznula prije par godina (i u međuvremenu tekle, tekle i tekle, dok  stanari nisu obavijestili  - O.Š. Savski gaj, a tada je voda zatvorena). Struja je također isklučena prije par godina, od strane Elektre. Sanitarni čvorovi su također devastirani, a u našoj Zbornici, ostao je tek jedan – stol.

Sam pogled na ulaz naša stare škole

Izraslo smoniklo, podivljalo grmlje

Pogled na ulazne stepenice

Pogled na ostali dio naša škole

Krećući prema „školskom igralištu“ zatekla nas je ograda od žice. Spretno smo se popeli i prešli žicu, gdje nas je dočekala prava pravcata – prašuma! Sva zgrada škole sa ove južne i zapadne strane je zarasla u pravu prašumu. Grmlje, šikara,osušene izrasla trava od prijašnjih godina ne ostavljaju puno prostora za kretanje. Tko zna kada je ovo „igralište“ košeno. Sada će ga uz košnju biti potrebno i iskrčiti motornim pilama. Za sve one koji se sjećaju naše – mušmule (kraj prozora Zbornice) objavljujemo tužnu vijest, kako mušmule – više nema! Na žalost, zbog neprohodnosti  nismo se uspjeli probiti dalje. Uspjeli smo samo fotografirati, kako na sreću nisu sva prozorska stakla porazbijana na učionicama i zbornici, te kako za sad neme opasnosti da se kiša slijeva u te prostore. No, na snitarnom čvoru naša škole, situacija je mnogo tužnija, naime kroz razbijene prozore, kiša ulazi svom silinom. 

Pogled na - školsko igralište

Pogled na prozore, sanitarnog čvora naša škole

Na prozoru od Zbornica, kišu priječi karton

Nekada je ovdje rasla naša mušmula, a sada je tu - prašuma! Baš žalosno.

Pogled na šklolu sa  - školskog igrališta !

Doista, se dalje nije moglo proći .

Što reći nego - žalosno! Tko god je sada vlasnik naša škole - naka mu služi na čast!

Sa druge strane, one do Vrtića „Zvončići“ situacija je drugačije, naime ovdje stanari održavaju ovaj prostor, te je trava pokošena i tu se naleze neke šupe, koje koriste sami stanari.

Škloski dio, odmah do vrtića Zvončići

Školski dio, koji održavaju stanari, koji stanuju u našoj školi

 U prostoru, ispred naše škole u „parku“ stoji jedna visoka sasušena Breza. Oronula je od zuba vremena,  sva je suha, sa potrganim granama i samo čeka trenutak kada će je jedno nevrijeme srušiti. Kuda će pasti, ni ona ne zna. Možda na nogostup naša Karlovačke ceste, koj je tu udaljen par metara ili na krov škole ili ? 

Suha breza na diječijem igralištu naša škole

Kakav je to vlasnik, kada ne vodi brigu o svom vlasništvu?

Zar se uvijek mora dogoditi ono najgore, da bi se tek onada zapitali  - zašto?

Eto, problema je dosta mnogo, vezanih oko naša stare škole. Svi se je rado sjećamo, jer svima nama je ostala u dragom sjećanju. Čak i na njezin spomen, emocije uz nju - mame nam osmjeh na lice i vraćaju nas u predivna vremena, provedana u i okolo nje!

Na kraju, bi uputiti pitanja našam Vijeću Mjesnog odbora Blato.

•  Tko trenutno skrbi o našoj staroj školi?
•  U čijem je vlasništvu naša stara šklola i zemljiošte na kojem se ona nalazi ?
•   Kakav je status stanara, koji žive i stanuju u našoj školi?
•   Što se planira u skoroj budućnosti sa našom starom školom?
•  Da li će se u našem Blatu graditi novu školu i kada ?
•  Da li na ovoj lokacili ili na nekoj drugoj lokaciji (gdje)?
•   Kakve su mogućnosti, da mi Blaćani možemo koristiti našu školu kao prostor, društvenog rada i okupljanja ?